Od autora Dinesh Sihna, BDS, PhD
Senior Tehnički i Marketinški menadžer Odeljka za Stomatologiju, Kuraray Amerika, Inc

Tržište potpunih keramičkih restauracija, uključujući tu cirkonij, litijev disilikat i litijev silikat, ubrzano raste od početka 2000. godine.S povećanim zahtjevima tržišta, različiti dentalni proizvođači prodaju različite dentalne keramike koje se mogu koristiti u raznim stomatološkim indikacijama. Ovi materijali zahtijevaju različitu minimalnu debljinu restauracije i pripremu da bi uspješno funkcionirale u uslovima usne šupljine.

ČVRSTOĆA DENTALNIH KERAMIKA ( ČVRSTOĆA NA SAVIJANJE)

Najčešće korišćena metodologija za mjerenje čvrstoće keramike je procjenom njene čvrstoće na savijanje ( u megaPaskalima MPa).  Test za ocjenu čvrstoće na savijanje podrazumijeva primjenu sile na površinu keramičkog uzorka, koja dovodi do savijanja i pucanja uzorka. Internacionalna Organizacija Standardizacije (ISO) i ADA su razvile standard za mjerenje čvrstoće keramike na savijanje. Danas se koriste najčešće dvije metodologije:
• Dvoosovinski metod procene čvrstoće na savijanje (slika 1): kružni keramički uzorci/diskovi koji su poduprti u tri točke i sila koja se primjenjuje u sredini uzorka.
• Metoda savijanja u tri točke (Slika 2a): pravokutni uzorak/ šipka se koristi a poduprt je u dvije točke dok se sila primjenjuje u sredini uzorka. Ova metoda savijanja u tri točke se najčešće koristi za cirkonij.

Slika 1: Dvoosovinsko savijanje ( Test čvrstoće na savijanje)

Slika 2: Savijanje u tri točke  ( Test čvrstoće na savijanje sa različitom duljinom uzorka)

Oba testa su prihvatljiva; ipak, postoji tendencija da keramike pokazuju višu čvrstoću na savijanje kada se koristi dvoosovinska metoda u usporedbi s metodom savijanja u tri točke. Nadalje, čak i kod metodologije savijanja u tri točke ako se raspon duljine uzorka poveća (slika 2b i 2c), keramika ima tendenciju da se lomi iznenada i propada ili lako puca. Podešavanje duljine uzoraka tijekom ispitivanja u tri točke za čvrstoća na savijanjeima značajnu ulogu u određivanju vrijednosti čvrstoće na savijanje.

ISO standardizacija  obezbeđuju vodič za ispitivanje keramičkih uzoraka/šipki koji može biti u opsegu dužine od 12 do 30 mm, ali uzorak od 12 i 30 mm mogu pružiti potpuno drugačije vrednosti savojne čvrstoće. Drugim rečima, što je manja duljina uzorka veća je čvrstoća na savijanje. Od velike je važnosti da kliničari ili tehničari razumiju važnost uvjeta ispitivanja prije usporedbe ili biranja najbolje keramike za odgovarajuće kliničke uslove.

POVEĆANJE SNAGE KERAMIKE

Najjasnija metoda za povećanje čvrstoće keramike je povećanje njene debljine. Ovo znači da dubina pripreme mora biti veća i neće biti izabrana za minimalno invazivne intervencije.  Postoje situacije kada sami klinički uvjeti ograničavaju dubinu do koje zub može biti brušen ( npr donji sjekutići). U ovakvim slučajevima, bira se druga restauracija izrađena od jačeg keramičkog materijala. Generalno, dentalni cirkonij ima veću čvrstoću na savijanje od litijeva disilikata.

Još jedno rješenje je da se keramička restauracija ljepilom (smolom) veže za površinu zuba. Ovo jednostavno povećava otpornost keramike na prijeloma. Kuraray Noritake Dental Inc ima legat za pronalazak pionirskih tehnologija kad su u pitanju smole i keramike. Mi smo izumeli i upoznali tržište sa Original MDP Monomerom u 1981.god. Svi brendovi Kuraray noritake PANAVIA cemenata (slika 3) sadrže MDP Monomer. Ovi cementi imaju najbolje osobine kad se primjenjuju sa KATANA Zirconia materijalima (Kuraray Noritake Dental Inc) (slika 4). Trenutno, zbog širokog raspona dostupnih različitih materijala, značajno je razumjeti i adekvatno protumačiti čvrstoću keramike prije usporedbea ili biranja materijala za kliničku uporabu.

Slika 3: Univerzalni kompozitni cement ( PANAVIA SA Cement Universal)

Slika 4: KATANA Zirconia HTML PLUS