Stomatološka ordinacija Brozović
Stomatološka ordinacija Brozović temelji se na 45-godišnjem oralnokirurškom iskustvu i individualiziranoj stomatologiji. U svom specijalističkom području, oralnoj kirurgiji, uz suvremeni mikrokirurški pristup u standardnim i implantološkim operativnim zahvatima, poseban djelatni i znanstveni fokus je na augmentacijama kosti i mekih tkiva u zahtjevnim implantacijskim slučajevima te estetskoj mukogingivnoj kirurgiji. Rad u ovoj disciplini, u suradnji s inozemnim partnerima, rezultirao je razvojem novih tehnika u dentalnoj implantologiji. Stomatološku ordinaciju Brozović čine:
- Selina Brozović, dr.med.dent.
- Mirko Brozović, dr.med.dent., specijalist oralne kirurgije
- sc. Juraj Brozović, dr.med.dent., specijalist oralne kirurgije
Juraj Brozović rođen je 27. prosinca 1985. godine u Splitu. U rodnom gradu završava prirodoslovno-matematičku gimnaziju (III. gimnazija, Split) 2004. godine i upisuje Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, gdje diplomira 2009. godine među studentima s najvišim prosjekom. Dobitnik je triju Dekanovih povelja (2007., 2008. i 2009. godine). Poslijediplomski doktorski studij upisuje 2009. godine te disertaciju brani 2014. godine, uvodeći novu metodu u područje dentalne implantologije. Specijalističko usavršavanje iz oralne kirurgije započinje 2012. godine u Kliničkom bolničkom centru Zagreb, za čijeg trajanja mu je dodijeljena nagrada “prim.dr. Vladimir Mikolji”. Specijalistički ispit polaže 2016. godine. Iste godine izabran je u zvanje znanstvenog suradnika Stomatološkog fakulteta u Zagrebu. Autor je više znanstvenih i stručnih radova u međunarodnim i domaćim časopisima te je aktivni sudionik međunarodnih i domaćih znanstvenih i stručnih skupova. Kontinuirano se educira u međunarodno prepoznatim klinikama iz područja oralne kirurgije i parodontologije. Vanjski je suradnik Studija dentalne medicine Medicinskog fakulteta u Splitu od 2013. godine, gdje održava nastavu kolegija „Dentalna implantologija“. Autor je i izvođač serije tečajeva pod imenom “Augmentacijski postupci”, u kojoj održava kontinuiranu kiruršku edukaciju stomatologa. Član je Hrvatskog liječničkog zbora, Hrvatskog društva za oralnu kirurgiju, gdje je član upravnog odbora, te Hrvatskog društva za dentalnu implantologiju. Govori engleski, njemački i talijanski jezik.
PRIKAZ SLUČAJA
Horizontalna augmentacija kosti cijepanjem aveolarnog grebena uz simultanu implantaciju
Značajniji gubitak tvrdog i mekog tkiva alveolarnog grebena onemogućuje predvidljivo postavljanje dentalnih implantata u jednom aktu. Rekonstrukcija takvih defekata nužan je korak u implantološkoj terapiji. Uporaba augmentacijskih materijala poput autolognih, alogenih, ksenogenih, aloplastičnih i kombiniranih već desetljećima ima čvrste kliničke dokaze. Veličina i morfologija defekta, skupa s protetskim planom, usmjeruju klinički odabir augmentacijskog postupka. Augmentacije većih defekata zahtijevaju i veći potencijal biomaterijala, odakle i česta indikacija za blok-augmentacijom s autolognom kosti, zlatnim standardom u oralnoj kirurgiji.
Ovdje je prikazan slučaj horizontalne augmentacije desne mandibule tehnikom uzdužnog cijepanja grebena uz simultanu implantaciju dvaju implantata.
Pacijent je bio 32-godišnji muškarac s uznapredovalom resorpcijom desnog mandibularnog alveolarnog grebena. Horizontalna komponenta resorpcije bila je izraženija, uz uzak pojas keratinizirane sluznice. Rezidualni greben je u vestibulooralnoj dimenziji varirao između 3 mm i 5 mm. Anamnestički je pacijent bio bez osobitosti te urednog parodontološkog statusa, nepušač.
Pod lokalnom anestezijom odignut je režanj poludebljine te je alveolarni greben podijeljen uzdužno piezoelektričnim nožem. Korištenjem instrumenata za cijepanje i širenje grebena dobivena je adekvatna bukolingvalna prostorna dimenzija za simultanu postavu dentalnih implantata. Postavljena su 2 cilindrična titanska implantata, uz ispunjavanje sadržanog koštanog defekta ksenogenim biomaterijalom. Augmentirano područje prekriveno je resorptivnom kolagenom membranom i autolognim membranama dobivenim prešanjem trombocitom bogatog fibrina. Operativno područje zatvoreno je monofilamentnim PVDF šavovima. Nikakvih kliničkih niti subjektivnih problema nije bilo za vrijeme inicijalnog cijeljenja i oseointegracije. Klinička situacija nakon 9 mjeseci pokazala je uspješnu oseointegraciju te su implantati iskorišteni kao sidrišta vijčano retiniranog metalkeramičkog mosta.
Ovaj prikaz slučaja primjer je manje složene augmentacije, koja uz povoljne anatomske i protetske uvjete omogućuje istovremeno postavljanje implantata s predvidljivim ishodom terapije.